1. sat |
8:00-8:45 |
13:30-14:15 |
2. sat |
8:50-9:35 |
14:20-15:05 |
3. sat |
9:45-10:30 |
15:15-16:00 |
4. sat |
10:40-11:25 |
16:05-16:50 |
5. sat |
11:30-12:15 |
16:55-17:40 |
6. sat |
12:20-13:05 |
17:45-18:30 |
Osječko-baranjska županija sa sjedištem u gradu Osijeku osnovana je 1993. godine zakonom kojim je uspostavljeno novo teritorijalno ustrojstvo u Republici Hrvatskoj. Po svom pravnom statusu ona je jedinica područne (regionalne) samouprave. Poslove samouprave obavljaju Županijska skupština, Županijsko poglavarstvo, župan i upravna tijela Županije. Kao znamenje svoga statusa Osječko-baranjska županija ima svoj grb i zastavu te dodjeljuje javna priznanja. U ostvarivanju svojih ovlaštenja Županija donosi propise. U okviru svoje nakladničke djelatnosti Županija izdaje "Županijski glasnik" Osječko-baranjske županije kao svoje službeno glasilo (prema potrebi), Bilten "Županijska kronika", statistički ljetopis (godišnjak) te druga povremena izdanja.
Županija obuhvaća 264 naselja smještena u 42 jedinice lokalne samouprave od kojih je 7 sa statusom grada (Beli Manastir, Belišće, Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Osijek i Valpovo) te 35 sa statusom općine (Antunovac, Bilje, Bizovac, Čeminac, Čepin, Darda, Donja Motičina, Draž, Drenje, Đurđenovac, Erdut, Ernestinovo, Feričanci, Gorjani, Jagodnjak, Kneževi Vinogradi, Koška, Levanjska Varoš, Magadenovac, Marijanci, Petlovac, Petrijevci, Podgorač,Podravska Moslavina, Popovac, Punitovci, Satnica Đakovačka, Semeljci, Strizivojna, Šodolovci, Trnava, Viljevo, Viškovci, Vladislavci i Vuka).
PROSTOR
Osječko-baranjska županija kao jedinica područne (regionalne) samouprave dio je upravno-teritorijalnog ustrojstva Republike Hrvatske ustanovljenog 1993. godine. Smještena je u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske u Panonskom prostoru i prostire na površini od 4.152 km2. Obuhvaća krajeve oko donjeg toka rijeke Drave prije njezinog utoka u Dunav. Plavno područje rijeke Dunav stvorilo je Kopački rit, svjetski poznato utočište brojnih ptičjih vrsta, proglašeno Parkom prirode i zaštićeno kao posebni zoološki rezervat. Pretežito je ravničarsko područje koje pogoduje razvitku poljoprivrede. O poljoprivrednom karakteru ovog područja govori činjenica da 260.778 ha čine obradive poljoprivredne površine, a 82.868 ha nalazi se pod šumama.
Područje Županije ispresijecano je s preko 1.700 km cesta i 180 km željezničkih pruga. Rijeke Dunav i Drava (koja je plovna do Donjeg Miholjca a sa statusom međunarodnog plovnog puta do Osijeka) povezuju ovo područje i s riječnom mrežom europskih rijeka. S dvije zračne luke kod Osijeka (Osijek i Klisa) Županija je povezana s mrežom hrvatskih zračnih luka. Preko Osijeka vodi i europski prometni koridor V/c koji povezuje sjever Europe (Baltik) s njegovim jugom (Jadransko more). U pripremi je izgradnja transeuropske autoceste (u okviru TEM projekta) Budimpešta-Osijek-Sarajevo-Ploče.
POVIJEST
Područje na kojem se danas proteže Osječko-baranjska županija nastanjeno je još u vrijeme neolita (4-5000 godina prije Krista). Najstariji poznati narod bili su Iliri od kojih je bilo najpoznatije ilirsko pleme Andizeti. U 4. st. prije Krista prodiru Kelti koji na prostoru današnjeg Osijeka podižu naselje Mursu i neka druga naselja. Nakon osvajanja Panonije u 1. stoljeću Rimljani grade utvrde, ceste i mostove. Na mjestu keltskog naselja podižu moćnu rimsku utvrdu i grad Mursu (na mjestu današnjeg Osijeka) koji car Hadrijan 133. godine uzdiže na status rimske kolonije (Colonia Aelia Mursa). Podno zidina Murse u jednoj od najkrvavijih bitaka stoljeća rimski car Konstantin II. potukao je protucara Magna Magnencija 351. godine.
U doba velikih seoba naroda barbarska plemena uništavaju rimske naseobine. Ono što su od Murse ostavili Goti u 4. stoljeću, dokrajčili su Huni 441. godine. Nakon Gepida, Langobarda, Avara, Franaka i Bugara, početkom 7. stoljeća ovdje se naseljavaju Hrvati. I ovo područje dio je samostalne hrvatske države u 9. stoljeću, pa sve do 1102. kada nakon smrti posljednjeg hrvatskog kralja, Hrvati za svoga kralja primaju mađarskog kralja Kolomana kao suverena zajedničke hrvatsko-ugarske države. Prometnicama ovog područja kreću se križarske vojne i mnogi hodočasnici prema Jeruzalemu. U srednjem vijeku ovo je područje u vlasništvu moćnih plemićkih obitelji Gorjanskih, Koroga, Morovića i drugih. Đakovo u to doba postaje sjedište biskupa iz Bosne, koji se sklonio na svoj posjed Đakovo zbog krivovjernika i dolaska Turaka.
Predvođena sultanom Sulejmanom II. Kanunijem turska je vojska 1526. godine osvojila Osijek a potom zavladala i cijelim ovim područjem. U to vrijeme kod Osijeka grade čuveni veliki most koji je hrvatski vitez Nikola Zrinski s vojskom prodrijevši do Osijeka 1664. spalio. Zahvaljući značajnim prometnim pravcima koji povezuju sjever i jug kontinenta, u ovo vrijeme cvjeta trgovina. 1687. godine Austrijska vojska protjeruje Turke iz Osijeka a potom i iz cijelog ovog područja.
Od 18. stoljeća, u sklopu Austrije pa potom Austro-Ugarske države ovo područje se intenzivno gospodarski i društveno razvija. To se izražava velikim poljoprivrednim posjedima, jačanjem obrta, podizanjem tvornica, urbanim razvitkom naselja, nastankom prvih kulturnih i obrazovnih institucija, jačanjem lokalne samouprave (gradova i županija). Tada nastaju gradovi danas prepoznatljivog urbanog i arhitektonskog obličja. Nakon I. svjetskog rata i raspada Austro-ugarske monarhije 1918. godine i ovo područje, kao dio hrvatske države biva ujedinjeno u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija). Poslije II. svjetskog rata, od 1945. do 1991. godine, Hrvatska je bila, pa tako i ovo područje, u sastavu tzv. Nove Jugoslavije.
Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Republike Hrvatske 1991. godine, istočni dio Republike Hrvatske prvi je na udaru agresije srpskih paravojnih snaga i Jugoslavenske armije. U to vrijeme, pa sve do 1998. godine gotovo polovina teritorija Osječko-baranjske županije nije pod vlašću hrvatske države. Područje koje su zauzele srpske snage Ujedinjeni narodi 1992. godine stavljaju pod svoj patronat (UNPA-područje - UN Protected Area) sve do 1996. godine, kada uvode svoju prijelaznu upravu (UNTAES = United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium) s ciljem provođenja procesa mirne reintegracije ovog područja u ustavno pravni-poredak Republike Hrvatske. Taj proces dovršen je 15. siječnja 1998. godine kada prestaje mandat UNTAES-a. Od tada je područje Osječko-baranjske županije cjelovito u sklopu Republike Hrvatske.
STANOVNIŠTVO