Stoga sam i sama potražila literaturu koja se bavi neformalnim načinima obrade lektire i odlučila pročitano provesti u praksi.

U 7.a razredu u mjesecu travnju obrađivala sam novelu Vjenceslava Novaka „Iz velegradskog podzemlja“. Da bi ih uopće zainteresirala za ovo djelo, nastalo u 19. st. koje i govori o socijalnoj problematici toga doba, a što današnjim generacijama i nije jako zanimljivo, dobili su upute da tjedan dana prikupljaju vijesti iz novina ili s interneta u kojima se govori o nasilju u obiteljima a čiji je uzrok-alkohol.

Na satu razrednog odjela porazgovarali smo o tome koliko su oni upoznati s problemima alkoholizma, kako on utječe ne samo na onaoga koji pije nego i na sve oko njega.

Prije čitanja lektire učenici su dobili uloge koje će igrati pri obradi lektire. Lektiru smo radili u formi „sudnice“.

Uloge koje su dobili učenici su: sudac, tužitelj, odvjetnik, optuženik, svjedoci, porota.

Učenici su izuzetno dobro prihvatili zadatke i s nestrpljenjem se pripremali za samo „suđenje“. Na sam dan kad smo obrađivali lektiru (kao dvosat) učionicu smo uredili kao sudnicu (raspored stolica za sve učesnike).

Kako je to izgledalo možete vidjeti na fotografijama koje smo snimili.

Učenici 5. razreda u mjesecu travnju obrađivali su sljedeća lektirna djela: Jules Verne: 20 000 milja pod morem;   Zlatko Krilić: Zabranjena vrata  i Pavao Pavličić: Trojica u Trnju.

Njihovi zadaci su bili raznolik: od izrade slikovnica, križaljki, mape snalaženja u knjizi, prepričavanju u 1.osobi do izrade plakata o knjizi….Učenici su s oduševljenjem prionuli obradi lektirnih naslova i evo rezultata njihova rada: