FOTOGRAFIJE!!!

Dramalj 2014.

Sjede učiteljice
na oštrom kamenu,
bijeli im galeb
stoji na ramenu.

Sjede one
i paze djecu
na jakoj žegi
i vrelom suncu.

Na glavi im
slamnati šešir,
a pod guzom
šareni peškir.

Čelo im pokrile
sitne bore
dok gledaju pučinu
i plavo more.

Na zgodnom im tijelu
mokar bikini
dok polako grickaju
hrskavi „grisini“.

Gleda Silvana
i čudom se čudi:
„Odakle su došli
svi ovi ljudi?“

Društvo im pravi
preplanula sestra Dunja
kojoj je torba uvijek gaza
i lijekova puna.

Odjednom Andrea
pogled u stranu baci:
„Gdje li su nestali
svi naši đaci?“

Otrči brižno
do učiteljice Vesne
koja piše
neke čudne pjesme.

Uplaše se one
ljutitih roditelja,
a ponajviše
Damira ravnatelja.

Pa pođoše zajedno
potražiti djecu
jer od Kedmenca
neće dobit' dnevnicu.

I dok ljetna kiša
sitno poče da pada,
one zastanu:
„Gdje bismo mogli
pronaći ih sada?“

A djeca k'o djeca,
sjede u kafiću
i uživaju
u gaziranom piću.

Brišu učiteljice
znoj sa svoga lica,
nije lako biti
u Dramlju voditeljica.

I ova ljetna priča
ima sretan kraj,
al' čuvat djecu na moru
nije lako znaj!

Vesna Rakić, (Dramalj, srpanj 2014.)