1. sat |
8:00-8:45 |
13:30-14:15 |
2. sat |
8:50-9:35 |
14:20-15:05 |
3. sat |
9:45-10:30 |
15:15-16:00 |
4. sat |
10:40-11:25 |
16:05-16:50 |
5. sat |
11:30-12:15 |
16:55-17:40 |
6. sat |
12:20-13:05 |
17:45-18:30 |
Jedva smo dočekali 25. svibnja 2015. godine. Za taj dan je bio planiran naš jednodnevni izlet u Vukovar.
U školu smo ponijeli školske torbe, ali u njima nismo nosili knjige nego slatkiše i osvježenje za izlet. Veselo smo se ukrcali u autobus i krenuli put Vukovara. U autobusu je vladala vesela atmosfera. Neki učenici su pjevali, neki su smišljali i pričali viceve, dok su drugi slušali glazbu. Bilo je i par učenika koji se, možda zbog uzbuđenja zbog izleta, nisu baš naspavali, pa su vožnju do Vukovara iskoristili za produžetak slatkih snova. Čim smo došli u Vukovar uslijedio je doručak. Fino smo se najeli i osvježili voćnim sokovima, a potom smo krenuli u obilazak. Iako je kišica padala, nije nam smetala. Prvo smo posjetili Memorijalni centar u Vukovaru. Tamo su naši učenici mogli vidjeti različita vozila koja su korištena u vojne svrhe. Učenici su razgledali i fotografirali tenkove, zrakoplove, oklopna vozila, amfibijsko vozilo, vojni brod... Neki učenici (i neke učiteljice :) ) popeli su se na tenk i iz ptičje perspektive upoznali unutrašnjost. Vidjeli smo ručno rađene eksplozivne naprave, kao i oružje korišteno u vojne svrhe. Potom, smo krenuli prema Spomen domu „Ovčari“. Tamo smo odmah primijetili mnoštvo čahura u betonu, a vodič nam je ispričao povijesnu priču o stradalnicima Domovinskog rata. Učenici i učitelji razgledali su slike stradalih i nestalih osoba. Spomen dom „Ovčara“ napustili smo u molitvama za poginule, s nadom da se nestali pronađu i da se ovakve strahote nikad više ne ponove.
Uslijedio je posjet Memorijalnom groblju. Učenici su bili oduševljeni mnogobrojnim potpuno istim križevima. Posebno ih se dojmio centralni križ, pored kojeg smo se i fotografirali svi zajedno. Puno smo razgledavali vukovarske znamenitosti, pa smo i ogladnili. Na putu prema restoranu zaustavili smo se pored možda najpoznatijeg Vukovarskog obilježja, vodotornja. Uslijedio je zasluženi odmor i fini ručak u restoranu „Nadu“. Ručak je svima bio u slast. Oni koji su bili najviše gladni pojeli su i po nekoliko porcija. Puni dojmova (i punih trbuščića) uputili smo se prema našoj školi. Na povratku kući pregledavali su se slike, prepričavali dojmovi, a neki su od umora zaspali.
Doživljaje s našeg jednodnevnog izleta još dugo ćemo prepričavati, a za uspomenu imamo fotografije.
MALI NOVINARI